Osjećate li ikada nelagodu kada se u duhovnom kontekstu počne govoriti o novcu? Niste jedini. Jedan od koncepata koji izaziva najviše zbunjenosti jest "desetina", često pogrešno shvaćena kao puki crkveni porez. No, što ako Biblija nudi radikalno drugačiju perspektivu, onu koja može transformirati ne samo naš novčanik, već i naš cjelokupan odnos prema vjeri i financijama? U nastavku istražujemo šest iznenađujućih istina o desetini koje bi vas mogle potaknuti da preispitate sve što ste mislili da znate.
Temeljna istina koja mijenja sve jest ideja da mi zapravo ne posjedujemo ništa. Biblija je po tom pitanju nedvosmislena: Bog je vlasnik apsolutno svega. Psalam 24:1 kaže: "Gospodnja je zemlja i punina njezina, svijet i oni koji prebivaju na njemu", dok u Hagaju 2:8 Bog izjavljuje: "Moje je srebro i moje je zlato."
Štoviše, čak je i snaga koju imamo da stječemo bogatstvo dar od Njega (Ponovljeni zakon 8:18). Ako je sve Njegovo i ako nam On daje sposobnost da stvaramo vrijednost, koja je onda naša uloga? Mi smo "upravitelji" ili, suvremenim rječnikom, menadžeri Njegovih resursa. Ova promjena perspektive ključna je jer pomiče fokus s posjedovanja na odgovornost. Ta spoznaja oslobađa nas tereta vlasništva i tjeskobe koja dolazi s njim, zamjenjujući je mirnom odgovornošću.
Ali što Bog onda očekuje od nas kao upravitelja? Biblija daje jasan odgovor: "Nadalje od upravitelja se traži da se tko nađe vjeran" (1. Korinćanima 4:2). Biti vjeran upravitelj temelj je svega što slijedi.
A gospodin reče: "Tko li je onaj vjerni i razboriti upravitelj kojega će gospodar postaviti nad svojom služničadi da im u pravo vrijeme daje obrok." (Luka 12:42)
Iz prve istine proizlazi druga, jednako revolucionarna spoznaja. Ako Bog posjeduje 100% onoga što imamo, onda davanje 10% nije dar. To je čin vraćanja onoga dijela koji On traži kao znak našeg priznavanja Njegovog vlasništva i naše vjernosti kao upravitelja.
Stoga je izraz "dajem desetinu" u osnovi pogrešan. Ispravno je reći "vraćam desetinu". Ova, naizgled mala, jezična razlika potpuno mijenja psihologiju davanja. To više nije žrtva ili gubitak, već čin poslušnosti i radosnog priznavanja da sve što imamo dolazi od Boga. On nam daje 100% i traži da mu vratimo 10%, dok nam 90% ostaje na upravljanje.
U Bibliji, koncept svetosti označava nešto što je odvojeno za Boga, nešto što pripada isključivo Njemu. Zanimljivo je da se taj snažan izraz koristi za samo dvije stvari u kontekstu našeg upravljanja Božjim darovima: vremenom i resursima.
Baš kao što je sedmi dan, subota, opisana kao "posvećena Gospodu" (Izlazak 20:10), tako je i desetina opisana kao "sveta za Gospoda". Bog nam daje sedam dana u tjednu i traži da mu "vratimo" jedan. Slično tome, daje nam 100% prihoda i traži da mu "vratimo" 10%. Obje su stvari Njegove, svete i odvojene kao podsjetnik na to tko je izvor svega.
A svaka desetina od krupne ili sitne stoke svako deseto što prođe ispod štapa neka bude sveto za Gospoda. (Levitski zakonik 27:32)
Na jednom jedinom mjestu u cijeloj Bibliji, Bog upućuje ljudima nevjerojatan poziv – da Ga testiraju. Taj se izazov odnosi upravo na vraćanje desetine. U knjizi proroka Malahije, Bog kori narod jer ga "zakidaju" u desetini, a zatim im nudi obećanje i izazov.
Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane i onda me u tome iskušajte, veli Gospod nad vojskama, neću li vam otvoriti okna nebeska i izlijevati na vas blagoslov dok vam ne bude dosta. (Malahija 3:10)
Ovo nije poziv na trgovinu s Bogom, već demonstracija Njegove vjernosti. Jedan suvremeni primjer slikovito demonstrira ovaj princip: govornik koji je podijelio ove spoznaje ispričao je kako je, nakon što je počeo vjerno vraćati desetinu, umjesto očekivane povišice od 3%, dobio iznenađujuću povišicu od 13%. Ključna napomena jest da motiv za vraćanje desetine nikada ne smije biti želja za materijalnim blagoslovom, već ljubav i vjernost Bogu. Blagoslovi su, kako obećava, posljedica, a ne cilj.
Česta je zabluda da je desetina starozavjetni zakon koji više ne vrijedi za kršćane. Međutim, sam Isus je potvrdio tu praksu, ali ju je stavio u ispravan kontekst. Obraćajući se farizejima, koji su bili pedantni u davanju desetine i od najmanjih začina, Isus ih je ukorio.
Problem nije bio u tome što su davali desetinu, već u onome što su propuštali: "najvažnije u zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost" (Matej 23:23). Ovaj Isusov stav nije bio izoliran komentar; nalazimo ga ponovljenog i u Luki 11:42. Njegov zaključak je jasan i snažan: "Ovo je trebalo učiniti, a ono ne propuštati." Time je potvrdio da je vraćanje desetine ispravno ("ovo je trebalo učiniti"), ali je besmisleno ako nije popraćeno ispravnim motivom srca i djelima ljubavi i pravde ("a ono ne propuštati").
Jedno od najčešćih pitanja i izgovora za nevraćanje desetine jest: "Što ako crkva zloupotrijebi novac?" Biblija nudi iznenađujuće jasan odgovor kroz priču o siromašnoj udovici (Luka 21:1-4). Isus je sjedio pokraj hramske riznice i promatrao ljude kako prilažu darove. Pohvalio je siromašnu udovicu koja je ubacila "sav žitak što ga je imala".
Ono što je zapanjujuće jest da je Isus pohvalio njezin čin unatoč tome što je u drugim prilikama oštro osuđivao korumpirano svećenstvo koje je upravljalo tim istim hramom. Nije joj rekao: "Nemoj davati, oni su pokvareni." Poruka je jasna: naša je dužnost biti vjerni upravitelji i vratiti desetinu u "riznicu" (crkvu). Bog će suditi onima koji ta sredstva zloupotrebljavaju. Ova nas spoznaja oslobađa od iskušenja da svoju poslušnost uvjetujemo savršenstvom drugih.
U Izraelu postoje dva mora koja napaja ista rijeka, Jordan. Prvo je Galilejsko more, zapravo veliko jezero, dugačko dvadesetak i široko deset kilometara. Ono prima vodu sa sjevera, ali je isto tako i otpušta na jugu. Zbog tog neprestanog protoka, ono je puno života – riba, biljaka i zajednica koje napreduju uz njegove obale.
Drugo je Mrtvo more. Rijeka Jordan utječe u njega, ali iz njega ne istječe. Ono samo prima i zadržava. Rezultat je voda s tolikom koncentracijom soli da u njoj nema života i u kojoj čovjek ne može potonuti, već samo pluta. Postalo je simbol beživotnosti.
Ova dva mora savršena su metafora za naš duhovni i financijski život. Kada primamo Božje blagoslove (plaću, talente, vrijeme) i dopuštamo im da teku kroz nas kako bismo blagoslovili druge – prvenstveno vraćanjem onoga što je Božje – postajemo poput Galilejskog mora, ispunjeni životom. Kada te blagoslove samo gomilamo i zadržavamo za sebe, riskiramo da postanemo poput Mrtvog mora: duhovno beživotni.
Stoga, pitanje za kraj je jednostavno. Koje more vi želite biti?
Još prije potopa ljudima je bilo rečeno koje su životinje „čiste“ (za žrtve i prehranu) a koje„nečiste“. U Postanku 7,2.3 čitamo: „Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova, i od ptica po sedam parova, mužjaka i ženku.“ U korablju je, dakle, neposredno pred potop od čistih životinja ušlo po sedam parova, a od nečistih samo po jedan par. U Postanku 8,20 imamo daljnje informacije: „Od svih čistih životinja i čistih ptica …prinese žrtve paljenice.“ Nakon potopa Noa je prinio žrtve od čistih životinja i ptica, a i za hranu je Noina obitelj uzela od čistih životinja i ptica, jer je bilo po sedam parova čistih životinja, pa su neke čiste životinje ostale na životu za razmnožavanje. Od nečistih životinja nije uzimao nijednu za žrtvu niti za hranu jer je bio samo po jedan par koji je trebao ostati na životu za razmnožavanje.
U Bibliji nisu sve informacije o nekoj temi ili događaju dane odjednom, na jednom mjestu, a često ni kronološkim redom, pa trebamo potražiti i usporediti tekstove da bi nam o nekoj temi bilo sve jasno. Tako vidimo da se u Postanku 9,2-4, kada Bog dopušta ljudima jesti meso, ne spominju čiste i nečiste životinje, ali tekstovi prije toga pokazuju da postoji razlika između čistih i nečistih životinja (Postanak 7,2.3 – kad životinje trebaju ući u korablju; Postanak 8,20 – kad Noa prinosi žrtve). A svi ti tekstovi zajedno daju nam širu sliku i pokazuju da su ljudi nakon potopa znali da smiju jesti čiste životinje, a nečiste ne smiju. U knjizi Levitski zakonik 11,1-30 Bog daje još više informacija o tome koje se životinje smiju jesti jer su čiste i kako ih prepoznati (preživaju i imaju razdvojene papke itd.), a koje se ne smiju jesti jer su nečiste (svinja, krtica, konj, miš itd.).
Pretpotopni su ljudi, dakle, znali razlikovati čiste i nečiste životinje i oni su to znanje prenosili usmeno iz generacije u generaciju, pa i nakon potopa sve do Mojsijevog vremena. A Mojsije je to zapisao po Božjoj uputi u spise koji ulazeu sastav Biblije. Dakle, Bog je usmeno naredio ljudima i prije potopa da ne jedu meso od nečistih životinja i oni su mogli odlučiti hoće li poslušati Boga ili neće. Tako je to bilo i moralno pitanje jer se radilo o odluci poslušnosti ili neposlušnosti Bogu. Svaka neposlušnost Bogu nosi neko prokletstvo sa posljedicama. A bilo je i zdravstveno pitanje, jer poslušnost Bogu i život po Njegovim uputama je uvijek bolje za zdravlje. Kad imamo slobodu izbora da našim odlukama čuvamo ili upropaštavamo naše zdravlje, zdravstveno pitanje je uvijek i moralno pitanje: hoću li čuvati svoje zdravlje u najboljem stanju ili neću? Bog želi da čuvamo svoje zdravlje u najboljem mogućem stanju, a ako mi to ne činimo griješimo protiv Božje volje.
Preko proroka Mojsija Bog je sve to o čistim i nečistim životinjama ponovio ljudima,i sve je to i dalje ostalo i zdravstveno i moralno i pitanje, jer se od čovjeka traži odluka hoće li poslušati ili ne poslušati Božju volju.
dr. Željko Ćorić
Pojedini da bi opravdali svoje grijehe i poroke postaju pobožni na iskrivljen način. Ne treba da nas zbunjuje ako sebe nazivaju i pojmom biblijskih kršćana. Oni izabiraju vjerovanje gdje nam je Isus svojom žrtvom na križu obezbijedio slobodu da pijemo i jedemo sve što se nama sviđa. Takvi se pozivaju na slijedeće riječi apostola Pavla svom prijatelju Timoteju da bi opravdali konzumiranje alkoholnih vina kao da ono nije grijeh:"Više ne pij vode, nego pij pomalo vina, želuca radi svog i čestih svojih bolesti." (1.Timoteju 5,23)
Poznato je da ako netko ima zdravstvene probleme sa organima za varenje, da alkohol iritira sluznicu organa za varenje i da dok traje upala, da osoba mora obavezno da izbjegava alkohol. A kako pojam vina u Svetom pismu ima široko značenje i podrazumijeva sve oblike soka od grožđa i fermentirane i nefermentirane, jasno je da ovdje apostol Pavaodaje savjet da se pije nefermentirano vino, koje u sebi nema alkohola ili gaima u minimalnoj količini.
Sam sok od grožđa ima u sebi supstance koje podižu imunitet: resveratrol, kvercetin i antocijanin, pa je zato dobro da grožđe i sok od grožđa konzumira svatko tko je bolestan. Kako apostol Pavao daje savjet Timoteju da manje pije vodu, a više vino, moguće je da se radilo o fenomenu zagađenih voda koje su čest problem u Mediteranu, pa ako mu daje savjet da pije vino umjesto vode, očito da se ne misli na fermentirano jer bi tada Timotej bio i stalno u pripitom stanju i stalno nagrižene sluznice organa za varenje.
Da se pojam vina odnosio i na pojam nefermentiranog (bezalkoholnog) soka od grožđa, jasno nam je iz stiha: "Kao kad tko nađe vina u grozdu, pa reče: ne kvariga jer je blagoslov u njemu ..." (Izaija 65,8)
Zapazimo dvije činjenice:
1) Vino je već u grozdu, što znači da u ovom kontekstu pojam vina označava nefermentiran sok samog grožđa.
2) Zahtjev "Ne kvari ga jer je blagoslov u njemu" pokazuje da se neprevrelo vino smatra blagoslovom, za razliku od prevrelog vina koje predstavlja zlo i prokletstvo, i koje se za tokoristi da predstavi prirodu grijeha:"I ne opijajte se vinom u kome je kurvarstvo." (Efežanima 5,18)
"Podajte silovito piće onome koji hoće da propadne" (Izreke 31,6)
"Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u čaši pokazuje lice svoje i upravo iskače. Na posljedak će kao zmija ujesti i kao aspida upeći. Oči će tvoje gledati na tuđe žene, i srce ćetvoje govoriti opačine." (Izreke 23,31-33)
Pijenje alkoholnog vina otkriva dva grijeha:
1) Kršenje Prve zapovijedi -"Nemoj imati drugih Bogova uza me." (Izlazak 20,3). Imati drugog boga znači osloniti se na bilo šta osim Boga u namjeri da zadovoljiš žeđ duše. Na primjer, ako je osoba proždrljiva, njoj je "bog trbuh" (Filipljanima 3,19). Pismo je vrlo jasno u objašnjenju da je sama sebična želja grijeh: "Tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od Oca, nego je od ovoga svijeta." (1. Ivanova2,16) "Tijelu ne ugađajte po željama." (Rimljanima 13,14) Opijanje otkriva da je čovjek u biti duhovno isprazan, bez Boga i da tako Boga želi sebi da zamijeni tim izvorom užitka.
2) Kršenje Šeste zapovijedi - Ne ubij - jer su posljedice uzimanja alkohola štetne tako da skraćuju život. Čovjek ne mora biti rob poroka da bi kršio ovu zapovijed, dovoljno je što otkriva da nema ljubavi prema svom zdravlju. A ako je netko nemaran prema samom sebi, ako nema prave ljubavi prema sebi, kako mu možemo povjerovati da voli druge ljude? Na primjer, tko je nemaran prema svom volu pa ga nije spriječio da nanese smrtonosne posljedice drugome, kriv je kao ubica, a po nekima nije kriv jer nije nasilno prekinuo ljudski život: "Ako vo ubode čovjeka ili ženu, te umre, da se vo zaspe kamenjem i da se ne jede meso od njega, a gospodar od vola da nije kriv. Ali ako je vo prije bio bodač i gospodar njegov znao za to pa ga nije čuvao, te ubije čovjeka ili ženu, vo da se zaspe kamenjem, i gospodar njegov da se pogubi." (Izlazak 21,28-29) Tako isto je čovjek kriv za nemar prema zdravlju, ako drugoga navede na nezdrave navike. Ako Sveto pismo kaže"Podajte silovito piće onome koji hoće da propadne..." (Izreke31,4-6) onda je jasno da onaj tko tako čini postaje suučesnik u propasti te osobe.
dr. Željko Ćorić
Svi smo čuli za barem dva saveza iz Biblije. Poznati kao stari i novi savez. Što je uopće savez? Zašto je bio potrebno sklopiti savez? S kim je Bog sklopio Stari, a s kim Novi savez? Koje su razlike između starog i novog saveza? Ima li još nekih saveza osim Novog i Starog saveza? Koliko dugo vrijedi savez? Šta se traži od ljudi u tom savezu, a koje su Božje obaveze u savezu?
Savez je vrsta sporazuma o zajedničkoj suradnji, to je zavjet, koji se sklapa između dvije strane. Isto tako možemo reći to je OBEĆANJE u kojem se strane obvezuju da će se držati svog dijela i da će ga ispuniti. Te u Bibliji vidimo kako je Bog sklapao saveze ili obećanja sa raznim ljudima i nacijom...
Prvi savez je sklopljen s Adamom i Evom u Edenu nakon pada u grijeh. (Postanak 3:15)Kada je grijeh ušao u svijet, Bog je odmah poduzeo korak kako bi ispravio nastalu situaciju te je Adamu i Evi dao je drugu priliku da usklade svoj život s Njegovom voljom. No to je jedini način na koji možemo biti sudionici Božjeg kraljevstva i imati vječni život. Bog je to učinio tako da je dao obećanje da čovječanstvo neće morati trpjeti konačnu kaznu za grijeh, jer kazna za grijeh je smrt odnosno ono što Biblija naziva drugom smrću. (Otrkivenje 2:11; 20:6, 14; 21:8)
To detaljnije možete pogledati na Goranovom serijalu „Kamo nakon smrti?“ pogotovo u videu „Ima li života nakon smrti?“. Biblija prvu smrt naziva snom, dok je druga smrt vječna odvojenost od Boga. Bog nije želio da mi budemo uništeni nego nam daje priliku za vječnim suživotom s njim te vjerom u Božju milost možemo prihvatiti zamjenu. (Efežani 2:8)Pošto je Bog pravedan i milostiv u isto vrijeme Bog je morao održati što je rekao. Pošto je kazna za grijeh smrt, netko je morao platiti cijenu za grijeh, a to je druga smrt.Bog je bio spreman preuzeti našu kaznu i napravio je plan prije nego što se grijeh pojavio. (Otk 13:8)
Sin Božji je obećao da će jednog dana preuzeti našu kaznu kako bi mi dobili ono što On zaslužuje. Međutim, kako bi poučio ljude koliko je velika i važna žrtva za čovječanstvo koju će učiniti, odgodio je to obećanje na neko vrijeme i poučavao veliku lekciju o Božjoj ljubavi putem sustava simbola. To je učinio putem onoga što se zove Stari savez. Sve što su ljudi morali raditi je upućivalo na njega i njegovu žrtvu. (Žrtvovanja [prinosnice, okajnice, zahvalnice], blagdani, svetište itd.)Dodatna obećanja ili savezi su sklapani s Noom i njegovim sinovima (Postanak 6:18), Abrahamom (Postanak 12:2-3, 17:1-16), Izakom (Postanak 26:2-5), Jakovom (Postanak 28:13-15; 35:11), Mojsijom (Izlazak 8:1-8) i novi savez (Jeremija 33:31-34).
Zaključak: Do prvog saveza ili prvog obećanja je došlo zbog pojave grijeha i to je Božji odgovor na pojavu grijeha. Bog tu obećaje da će se On osobno pobrinuti za grijeh i da će tako pokazati temelj svoje vladavine, ali isto tako svoj karakter. Pokazat će pravdu i milost kako idu ruku pod ruku. Bog je ovim postupkom htio vratiti izgubljeno, obnoviti oštećeno. Htio je da stvari budu kakve su bile prilikom stvaranja u Edenu prije pojave grijeha.
Tko su anđeli? U Bibliji piše: „Nisu li svi oni službujući duhovi, poslani za službu radi onih koji imaju baštiniti spasenje?“ (Hebrejima 1:14) Koliko ima anđela? U Bibliji piše: „I pogledah, i čuh glas mnogih anđela uokolo prijestolja i bićā i starješina. I broj njihov bijaše mirijade mirijada i tisuće tisuća.“ (Otkrivenje 5:11)
Jesu li anđeli uzvišenija bića od ljudi? U Bibliji piše: „Što je čovjek da ga se spominješ, i sin čovječji da ga pohađaš? Ta učini ga malo manjim od anđelā, slavom i čašću njega okruni.“ (Psalam 8:4-5)
Anđeli se mogu pojaviti u liku običnih ljudi. U Bibliji piše: „Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer njome neki, ne znajući, ugostiše anđele.“ (Hebrejima 13:2)
Pod čijom su upravom anđeli? U Bibliji piše: „koji je, otišavši u nebo, zdesna Bogu, pošto mu bijahu podređeni anđeli i vlasti i sile.“ (1. Petrova 3:22)
Anđeli su posebni čuvari. U Bibliji piše: „Pazite da ne prezrete jednoga od ovih malenih, jer kažem vam da anđeli njihovi na nebesima neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima.“ (Matej 18:10)
Anđeli nas štite. U Bibliji piše: „Jer anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te sačuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi, da se o kamen ne spotakne noga tvoja.“ (Psalam 91:11-12)
Anđeli nas izbavljaju od opasnosti. U Bibliji piše: „Anđeo Gospodnji utaboruje se oko onih koji se boje njega, i izbavlja ih.“ (Psalam 34:7)
Anđeli izvršuju Božje naredbe. U Bibliji piše: „Blagoslivljajte Gospoda, anđeli njegovi, vi silni u snazi što njegovu izvršite riječ kad glas riječi njegove čujete! Blagoslivljajte Gospoda, sve vojske njegove, vi koji mu služite vršeći volju njegovu!“ (Psalam 103:20-21)
Anđeli prenose Božje poruke. U Bibliji piše: „Kad gle, pristupi im anđeo Gospodnji i slava ih Gospodnja obasja. I spopade ih silan strah. I reče im anđeo: »Ne bojte se! Jer vam, evo, donosim dobru vijest o velikoj radosti koja će biti za sav puk“ (Luka 2:9-10)
Koju će ulogu anđeli odigrati prilikom Isusovog drugog dolaska? U Bibliji piše: „Jer će Sin Čovječji doći u slavi Oca svojega s anđelima svojim, i tada će naplatiti svakomu po njegovu djelu.“ (Matej 16:27) „I poslat će anđele svoje sa snažnim glasom trubnim, i oni će skupiti izabranike njegove od četiri vjetra, od jednoga kraja nebesa do drugoga.“ (Matej 24:31)
Odakle su se pojavili zli anđeli? To su bili dobri anđeli koji su se odlučili pobuniti. U Bibliji piše: „I bȋ bačen veliki Zmaj, stara zmija koja se zove Đavao i Sotona, zavodnik svega svijeta. Bȋ bačen na zemlju, a s njime bijahu bačeni i anđeli njegovi.“ (Otkrivenje 12:9)
Kakav utjecaj imaju zli anđeli? Oni se bore protiv dobrih ljudi. U Bibliji piše: „Jer nije nam boriti se protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlastī, protiv vladarā tame ovoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“ (Efežanima 6:12)
Kakva će na kraju biti sudbina Sotone i njegovih zlih anđela? U Bibliji piše: „Tada će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim.“ (Matej 25:41)
U Bibliji anđele šalje Bog. Svete anđele ne možemo dozvati nekim obredom. Oni se rijetko javljaju ljudima, obično samo u trenucima krize. Ne uspostavljaju stalnu, vidljivu vezu s pojedincem (uz moguću iznimku kad je riječ o prorocima). Anđeli se ne pojavljuju samoinicijativno, a nikada na poziv ljudskih bića – uvijek biće višeg reda poziva biće nižeg reda. Mi se molimo samo Bogu i ponekad On šalje anđela da odgovori na našu molitvu (vidi Daniel 3:28; 6:22; 10:11 i Luka 1:19-26).
Dan 3:28 🡪 “Nabukodonosor progovori i reče: »Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed-Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio sluge svoje koji su se pouzdali u njega i prekršili kraljevu zapovijed, i predali svoja tijela da ne bi služili i klanjali se bilo kojem drugom bogu osim Bogu svojemu.”
Dan 6:22 🡪 “Moj je Bog poslao svog anđela i zatvorio ralje lavovima, te mi ne naudiše. Jer ja se pred njim nađoh nedužnim; pa i pred tobom, kralju, nikakav zločin nisam počinio.”
Dan 10:11 🡪 “I reče mi: »Daniele, čovječe miljeniče, razumij riječi što ću ti ih ja govoriti i stani na svoje mjesto, jer ja sam sada poslan k tebi.« I dok mi je govorio tu riječ, ja ustadoh dršćući.“
Luka 1:19-26 🡪 “ I anđeo mu, odgovorivši, reče: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom i poslan sam da govorim s tobom i donesem ti ovu radosnu vijest. I evo, zanijemjet ćeš i nećeš moći progovoriti sve do dana kad će se to zbiti, jer nisi povjerovao mojim riječima koje će se ispuniti u svoje vrijeme.« I puk je iščekivao Zahariju i čudio se što se tako dugo zadržao u Hramu. A kad je izašao, nije mogao govoriti s njima pa shvatiše da je u Hramu imao viđenje. I on im je namigivao, i ostajao je nijem. I dogodi se, kad se dani njegove službe navršiše, da ode svojoj kući. A nakon tih dana zatrudnje njegova žena Elizabeta. I krila se pet mjeseci govoreći: »Tako mi je učinio Gospodin u dane kad pogleda na me da ukloni moju sramotu među ljudima.« A u šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret“
Sveti anđeli nikada ne pristaju na obožavanje. Premda su anđeli poslani da nam služe, njima rukovodi Bog, a ne mi. Neće biti štete ako zahvalimo svojim anđelima i s njima slavimo Boga, ali je pogrešno moliti se anđelima. Uostalom, zašto se obraćati nižim bićima kad se možemo obratiti izravno Poglavaru?Zapravo, Sveto pismo upozorava protiv onih koji zagovaraju obožavanje anđela (vidi Kološanima 2:18). Kad je Manoah želio ukazati štovanje anđelu koji ga je posjetio, anđeo je odgovorio: “Ako želiš žrtvovati paljenicu prinesi je Jahvi.” (Suci 13:16)
Ivan, koji je napisao Otkrivenje, bio je tako svladan onim što mu je njegov anđeo vodič pokazao u viđenju da je, ne razmišljajući, pao pred noge anđelu. Zapravo, Ivan je dvaput počinio istu pogrešku (Otkrivenje 19:10; 22:8-9). Oba puta je anđeo, užasnut, reagirao. Rekao je: “Nemoj to činiti! Ja sam samo jedan od tvoje braće. Samo sam sluga Božji, kao i ti. Bog je jedini koji zaslužuje štovanje.”